Ljubi bližnjeg svog

fotografija Večernji list

Danas se u 15 sati ispred zagrebačke katedrale dogodio prosvjed koji je putem facebook društvene mreže prije nekoliko dana organizirao Zagreb Pride. Simbolično nazvan “Ljubi bližnjeg svog”, okupio je oko stotinjak prosvjednika i barem još toliko građana koji su se protivili prosvjedu. Među onima koji su se istom protivili, bili su i pripadnici HVIDRE, kao i mnoštvo ”vjernika” koji su se dramatično molili ispred vrata katedrale držeći sliku Majke Božije.

''Moj rod ne znači isto što i moj spol''

Koliko su ovakve vrste okupljanja u Hrvatskoj ”osjetljive” govori činjenica da je na malenome trgu bilo čak sto interventnih policajaca s 18 vozila koja su okruživala trg. Privedene su samo tri osobe maloljetne dobi, zbog bacanje nedefiniranih predmeta na prosvjednike.

Prosvjed ispred katedraleProsvjed 1

“Želimo poslati poruku ljubavi s onog mjesta s kojega je ta poruka nedostajala zadnjih nekoliko mjeseci. Naime, Katolička crkva zadnjih nekoliko mjeseci vodi izrazito homofobnu i mrziteljsku kampanju protiv LGBT osoba. Ovdje smo da kažemo da se ne bojimo boriti za svoja prava i da će naša ljubav pobijediti svaku mržnju” objasnila je Matea Popov, predstavnica Zagreb Pridea.

”Nemojte nasjedati na provokacije, danas budite hrabri, ponosni i glasni. Svi će vas čuti danas na trgu” glasno je hrabrio sve Gordan Duhaček, organizator prosvjeda.

Policija čuva prosvjednike

Iako je prosvjed prošao mirno, po broju mrzitelja i njihovoj dobi dalo bi se zaključiti kako Hrvatska ima još dalek put ispred sebe, kad su u pitanju zakoni o ljudskim pravima i građanskoj snošljivosti, ali i demokraciji općenito. Primjerice, pogrdni izrazi i riječi koje su dolazile od naizgled profinjenih zagrebačkih gospođa i gospode (u već podmakloj dobi), šokirao bi svakoga. Prosvjednici nisu nikoga vrijeđali, pozivali su na zajedničku ljubav i toleranciju, koju su i dokazali putem nekoliko javnih pusa koje su razdijelili ispred trga.

Grad u kojem se već deset godina organizira jedan festival kao što je Human Rights Film Festival, grad za koji znaju reći da je ”liberalniji” od svih gradova u Hrvatskoj, ipak je razočarao.

Živi, i pusti druge da žive. Tako jednostavno.

Advertisements

Premijera predstave ”Fine mrtve djevojke”

 

Ulaz u kazalište

U petak je premijerno prikazana predstava ”Fine mrtve djevojke” u kazalištu Gavella. Predstava je igrala u točno 19.30 sati  a karte su se rasprodale gotovo tjedan dana prije. Nije ni čudo, jer većina kritičara navodi kako je ovo; “Jedna od onih predstava koja će dovući i najveće neljubitelje kazališta u samo kazalište.”

Zagreb, 03.01.2013 - U Gavelli odrzana proba i predstavljanje predstave Fine mrtve djevojke

Predstava je nastala u režiji Dalibora Matanića i  Mate Matišića, prema istoimenom filmu starom deset godina čiji je autor također Matanić. U glavnoj ulozi nalaze se Nataša Janjić i Ivana Roščić koje glume dvije mlade žene u vezi, studentice, koje se odlučuju na useljenje u unajmljeni stan u zgradi pokraj pruge. U njihovoj zgradi nalazi se mnoštvo likova, svaki pojedinačno predstavlja stereotipnu hrvatsku ličnost, primjerice: papučar, prostitutka, žena žrtva obiteljskog nasilja, mamin sin i redikul. Scenarij priče osmišljen je kao privlačna alegorija na račun hrvatskog humora, hrvatstva, hrvatskog naroda općenito.

GavellaDSC_0406

Priča je ovo o ljubavi i zahtjevu da ona bude slobodna. Želja da se na miru voli koja vodi do ponora, kad postajemo uvjereni da ”različitost ugrožava spokoj naših naoko skladnih  života”.

Iako je predstava prožeta apsurdom, elementima groteske, jeftinim humorom stereotipima, kvaliteta njezina sadržaja ne odlazi u granice jeftinog. Matišić upravo te elemente koristi kao obrat u dramu, pa tako nastaje zanimljiv melodramatski zaplet koji briše granice između humora i opasnog. Kako su se neki kritičari predstave složili, takva formula jamči popularnost na razini širokih masa, ali ni zahtijevnija publika ”neće se naći uvrijeđenom”.

DSC_0405

U ostalim ulogama nalazimo: Filipa Šovagovića, Franju Dijaka, Svena Medvešeka, Anu Kvrgić, Živku Anočića, Biserku Ipšu, Darku Milasa, Nelu Kocsis, Janka Rakoša, Nenada Cvetka i Đorđa Kukuljicu.

“Fine mrtve djevojke treba dočekati kao dobrodošao primjerak živog kazališta koje uvažava publiku. Sasvim je izvjesno da Gavella ima novi hit.” (Maja Hrgović, Novi list, 2013.)

Otvorenje izložbe CLUELESS – Geometrija nesporazuma

Cover fotografija izložbe 1

Nerazumijevanje, tjeskoba, frustracija,  samorazumijevanje vlastite prirode, iznenađenje i potpuno drukčije poimanje stvarnosti, moguće su emocije koje će te doživjeti posjetite  li izložbu Clueless, koja je imala svoje otvorenje ovaj petak u 20 sati u Domu HDLU odnosno  Galeriji Prsten. Dužim imenom nazvana Geometrija nesporazuma, u potpunosti nam dočarava ono što bi se moglo skrivati pod takvim imenom. Zaboravite na klasične portrete koji krase klasične zidove galerija jer ova vam izložba donosi likovnu i apstraktnu umjetnost koju je nemoguće ”klasično doživjeti”.

Geometrija nesporazuma okupila je opus umjetničkih izričaja petnaest internacionalnih umjetnika, koji kao da nekako slučajno imaju sličan pogled na umjetnost, kao da slično reagiraju na nizove uobičajenih i svakodnevnih situacija, a oni su; Bettina Cohnen, Felipe Aguila, Giulia Caira, Alen Floričić, Vlatka Horvat, Cecilia Lundqvist, Marko Lulic, Ra Di Martino, Babette Mangolte, Renata Poljak, Provmyza, Ana Prvacki, Goran Škofić, Marko Tadić i Magda Tothova.

BETTINA COHNEN

“Predstavlja postupke kontrukcije mogućih identiteta, u okviru svakodnevnih situacija i uobičajenih mjesta. Ovim putem umjetnica predstavlja sebe pa se koristi ženskim stereotipima kroz spomenute situacije. Postaje diva ali i odsutna prolaznica.”(Galerija Prsten, 2013.)

Bettina Cohnen, Side shows fotografije, 2008 (1)Bettina Cohnen, Side shows fotografije, 2008 (2)Bettina Cohnen, Side shows fotografije, 2008 (3)Bettina Cohnen, Side shows fotografije, 2008 (4)

FELIPE AGUILA – ČETIRISTO UDARACA

”Umjetnik ironično promišlja uvjete umjetničkre kreacije, kao i frustracije. Znak bijesa i neadekvatnosi koji završava konačnim padom u nesvijest.”.

 

 

“Mikropolitikama svakodnevnog života izložba pokušava označiti otpor prema svakodnevnim rutinama i pozicionira filozofiju svakodnevnice, životnih stilova i stavova kao referentno polje umjetničkog djelovanja.Clueless uključuje različite umjetničke pozicije samoprikazivanja, ističući kritički potencijal samoreprezentacije, apsorbirajući strategije, prakse i nasljeđe konceptualne umjetnosti i feminističke kritike. Kroz samoprikazivanje progovara se o pozadini društvenih zbivanja, označava niz individualnih napora, rutina, pokušaja i pogreška, istražuju se emocionalni, društveni i kulturni konteksti, nadovezujući se na prakse videa, fotografije i performansa.” (Culturnet.hr, 2013.)

Stol ''nerazumljive geometrije''

Clueless se organizira prema izložbi ”Clueless inconcludenze quotidiane”, koja je bila prikazana u Torinu u ljeto 2010. Tadašnja izložba, organizirana je u sklopu napuštene tvornice duhana dok kružni prostor naše galerije Prsten pruža upravo onu umjetničku notu koja je sukladna samoj izložbi. Upravo Prsten omogućuje osjećaj cirkuliranja, grananja (prikazivanja) umjetnosti na prirodan način.

Izložba u Galeriji prsten (cirkularni prostor)

Kustosice izložbe su Branka Benčić i Lorena Tadarini koje su već imale zajedničke projekte. Većina izložbenih radova čine radovi umjetnica, tako da izložba raspolaže nezaobilaznim feminističkim pogledom.

Clueless imate mogućnost pogledati do 27. siječnja ove godine.

Otvorenje izložbe arhitektonske ostavštvine Josipa Seissela

Josip Seissel - fotografija Virtualni muzej avangarde

Josip Seissel rodio se 1904. godine u Krapini. Hrvatski je arhitekt, urbanist, nadrealist, slikar te jedan od začetnika hrvatske avangarde. Većinu svog života proveo je radeći kao profesor i pedagog na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Poznat pod pseudonimom ”Jo Klek”, kojim je redovno potpisivao svoje tekstove u časopisu Zenit (koji se bavio avangardnom kulturom), također je bio uspješan dramaturg, umjetnik i grafički dizajner. Smatra se začetnikom hrvatskog nadrealizma, konstruktivizma, upravo je on prvi na ovim prostorima koristio riječ ”avangarda”. Autor je prve apstraktne slike ”Pafama” u ovom dijelu Europe. 1969. godine primio je nagradu Vladimir Nazor za životno postignuće u arhitekturi. Umro je u Zagrebu 1987. godine.

Fotografija MSU Otvorenje izložbe 2

Muzej za suvremenu umjetnost desetog siječnja otvorio je izložbu pod nazivom ”Josip Seissel: Iz arhitektonske ostavštvine”. Po prvi je puta tako javnosti predstavljeno najvažnije stvaralavštvo ovog velikog hrvatskog arhitekta, koje je prikupljano od njegovih dvadesetih godina pa sve do smrti. Upravo je Josipova supruga Silvana Seissel darovala cijelu zbirku njegovih djela gradu Zagrebu još 1993. godine. Tako je Muzej za suvremenu umjetnost deset godina poslije objedinio cjelokupni opus onog najvrednijeg.

Arhitektonsko- urbanistička rješenja Seissel Josip 2Arhitektonsko- urbanistička rješenja Seissel Josip 1

Izložba je podijeljena na dva dijela, a onaj prvi, likovni dio, već je prikazan javnosti i to na izložbi u zagrebačkom domu HDLU-a. Drugi dio, koji je donekle manji, čine arhitektonsko- urbanistička rješenja koja su nastajala kroz zadnjih pedeset godina.

TALENT SKRIVEN OD JAVNOSTI

Opus izložbe većinom se sastoji od skica, tehničkih crteža i nacrta te iako njihov broj nije velik, kustosica Ivana Kancir se potrudila izabrati ono ”najplodnije”, kako bi javnosti prikazala vrijednost i arhitektonsko postignuće ovog grafičkog majstora.

Doista je tužno da su ona javnosti prezentirana tek sada, uzmemo li u obzir da je Seissel  djelovao od 1920. pa do same smrti 1987. godine.

Elektronski prikaz izložbe

”ČOVJEK OD RJEŠENJA”

Josip Seissel volio je onaj dio svog posla u kojemu je konstruktivno pronalazio rješenja za razna urbanistička pitanja. Tako je i manje poznato da je realizirao; Spomen park Dotrščinu u Zagrebu, Pionirski grad u Zagrebu, Sveučilišni grad u Dubravi, groblje u Novom Sadu, grad Čakovec i još mnoge druge.

Josip Seissel- Spomen park Dotorščina u Zagrebu, 1964. godina

“Najveću tematsku cjelinu Donacije predstavlja memorijalni kompleks Spomen-područje Dotršćina u Zagrebu (1963-64), a od nekoliko predviđenih prostornih cjelina izvedena je samo Dolina grobova sa sporednim ulazom.” (Ivana Kancir, 2013. godine)

Seissel je utjecao na puno generacija budućih arhitekata kroz svoje vrijeme te je poznat kao izniman pedagog. Ipak, njegova pedagoška djela i radove nećemo imati prilike vidjeti na ovoj memorijalnoj izložbi, koja traje do 27. siječnja ove godine.

Treća novinarska srijeda u Hrvatskom novinarskom društvu

Fotografija Večernji list

Svake druge srijede članovi Hrvatskog novinarskog društva organiziraju tribinu na kojoj se raspravlja o bitnim pitanjima novinarske struke. Devetog siječnja u Novinarskom domu  održana je i treća tribina. Na njoj se raspravljalo o ulozi glavnih urednika, tko i zašto ih izabire i njihovoj zadaći u struci. Gosti tribine bili su profesorica Gordana Vilović s Fakulteta politčkih znanosti, potpredsjednica HND-a Slavica Lukić, tri nekadašnja glavna urednika te aktualni urednici 24 sata, 21. stoljeće i tportal.hr.

Burna rasprava započela je na samom početku, kada je ustanovljeno da se nisu pojavili brojni urednici za koje se to očekivalo. Većina gostiju složila se ”kako to zorno prikazuje stanje u hrvatskim medijima, izbjegavati javno istupati, naprosto je loša poruka”.

Potpredsjednica HND-a slikovito je objasnila probleme glavnih urednika općenito;

”Glavni urednici nalaze se u nezahvalnom trokutu. Njihov problem u prošlosti nazvala bih problem podvojene lojalnosti, kad su s jedne strane imali publiku a s druge strane poslodavce. Danas, pomalo, urednici postaju lojalni isključivo poslodavcima. Poslodavac je izričiti gospodar njihove sudbine.”

Stanje današnjih novinskih redakcija je zabrinjavajuće. ”Na pozicije glavnih i sporednih urednika imenuju se ljudi bez autorskog fokusa i prijašnjeg novinarskog iskustva. Lojalnost je ta koja je glavni čimbenik izbora glavnih urednika među poslodavcima” istaknula je Lukić.

Treća tribina HND 1

Zakon o medijima iz 2004. godine koji je novinarima omogućio puno veće slobode nego u devedesetima, kada su iste bile uglavnom ugnjetavane voljom vladajuće stranke, također je zakazao. ”Zakon o medijima je ostao mrtvo slovo na papiru” zaključila je Alemka Lisinski.

Lisinski je također istaknula kako takvo stanje stvari donekle smatra logičnim. Mendžerski ugovori koje potpisuju urednici, daju im privilegije i materijalnu korist zbog kojih im se manipulacija itekako isplati.

Aplauz oduševljenja izazvao je bivši urednik Večernjeg lista koji je suptilno  priznao manipulaciju vladajućeg HDZ-a u doba devedesetih, kad je Večernji list bio u većinskom vlasništvu spomenute stranke. Na pitanje, koliko je bio spreman ići u kompromis s poslodavcem, Tuđen je odgovorio; ” Korak dva s njima, pa onda po svome. Iznenadim se danas koliko smo bili hrabri, na jednoj bi strani, primjerice, imali  intervju s Tuđmanom a već tri stranice poslije tekst s Tripalom koji bi ga u svemu pobijao. Ipak, moram priznati, zbog nekih tekstova mi je danas neugodno. Drukčije nije bilo moguće, tako ili otkaz!”.

Na njega se poslije kritički nadovezao aktualni urednik 21. stoljeća Borna Keserović koji je istaknuo; ” Ne bih nikad napravio kompromise, cenzurirao dvije strane kao gospodin Tuđen u svoje vrijeme.”  Ipak, dotični urednik se pošteno zbunio kad su ga direktno pitali tko je vlasnik njegovih novina. Keserović je s pitanjem naširoko odugovlačio, te je na kraju rekao kako je to izdavač Marijan Jurlika a kako su ostali podaci poslovna tajna.

Treća tribina HND 2

”Veliku buru” podigla je i Lisinski, koja je stalno branila svoj odnos s poslodavcem. Na pitanje koliko jedna od najvećih korporacija u Hrvatskoj, utječe na njenu uređivačku politiku, Lisinski je odgovorila da ne utječu nikako, te kako nema cenzure u vezi negativnih vijesti spomenute korporacije na njenom portalu;

” T- com ima pravo organizirati svoj tim rukovođenja, kao predstavnik vlasničke strukture. Ne očekujem da me svi moji kolege novinari obožavaju, dovoljan je minimalni konsenzus slaganja na relaciji urednik- novinar.”

Krešimir Fijačika , kao bivši urednik Vjesnika, najveće pritiske doživio je upravo u doba devedesetih. Dok 2001. godinu uzima kao godinu idealnog poslovanja; ”Bio je užitak raditi novine u to vrijeme” istaknuo je.

Raspravu je zaključila profesorica Vilović koja je napomenula; ”Nisam romantična, ljudi koji rade u novinarstvu su veliki intelektualci, nalazim se u iznimnom društvu, ali mislim da se ne bi trebalo podilaziti vlasnicima medija. Novinarstvo je kod nas na samrtnoj postelji”.

Mumije u Zagrebu

AMZ-mumijeEgipatski zidni ukrasi

“Od vremena kad su Europljani započeli s istraživanjem Egipta mumije otkrivene u njegovim grobnicama privlače veliku pažnju. Hramovi, palače, utvrde i grobnice i u drugim stranim civilizacijama djeluju impresivno, ali u Egiptu postoji još nešto- a to su mumije.” (Arheološki muzej Zagreb, 2012.)

Mumije 1Mumija 1

Arheološki muzej u Zagrebu 18. prosinaca u 19 sati otvorio je svoja vrata svim građanima željnima da dožive dio drevnog  Egipta u svom gradu. Svi koje su ikad fascinirale mumije, bili su u prilici vidjeti nekoliko pravih primjeraka. Izložba pod nazivom ”Mumije- znanost i mit” autora Igora Uranića bila je organizirana kroz dva programa, koji su nam pobliže objasnili njihov nastanak i sve ono drevno i mistično što mumije povlače za sobom. Prvi dio osvrnuo se na mitologiju zagrobnog života faraonskog Egipta dok se drugi dio bavio znanstvenim istraživanjem mumija uz pomoć najsuvremenije medicinske tehnologije. Izložba će biti otvorena do prvog ožujka 2013. godine.

CT i RTG snimke mumija Mumificirana ženska šaka Neidentificirana mumija

Autor je tako uspio prikupiti četiri ljudske i pet životinjskih mumija, različite dijelove mumificiranih tijela a uz sve izložbene primjerke bile su postavljene CT i RTG snimke koje su nastale u sklopu istraživanja.

Prvi dio izložbe pruža okvir objašnjenja u sam postupak mumificiranja, moguće je vidjeti primjerke grobne opreme i kemikalija koje su se koristile u tzv. svrhe konzerviranja ljudskih tijela. Također nam se pruža uvid u egipatska načela vjerovanja u zagrobni život, koji tek postaje vječan postupkom mumifikacije.

Drugi dio je konkretniji. Kroz njega je moguće vidjeti izložene primjerke mumija, ali on se također osvrnuo i na suvremeni mit mumija koji se proteže kroz današnje filmove strave u kojima su mumije često nezaobilazni čimbenik straha. Tijekom cijele izložbe posjetitelji će imati priliku pogledati i dokumentarni film o zagrebačkim radiološkim istraživanjima na mumijama, koji će se konstantno prikazivati.

Zagrebačka mumija 1  Zagrebačka mumija

” Fascinantno je u Kairskom muzeju vidjeti mrtva tijela velikih vladara Ramzesa II; Tutmozisa III. i drugih, čija djela su zapisana u povijesti. Ništa manje nisu zanimljive ni mumije plemića i običnih ljudi kojih su na tisuće sačuvane. Ne radi se samo o doživljaju strave i divljenja nad ljudskim tijelima starim više od dvije tisuće godina. Mumije i istraživanja koja su na njima obavljena daju sve više novih uvida u život ljudi u starom vijeku. One otvaraju novu dimenziju u znanosti čineći povijest egzaktnijom nego ikad  ranije.” (Arheološki muzej Zagreb, 2012.)

Studentski izlet u Laubu

Ulaz u Laubu

Desetog prosinca, točnije u ponedjeljak u 19 sati, održana je još jedna terenska nastava na kolegiju Interkulturalna komunikacija i medijacija. Za drugi studenstki susret, profesor Sanjin Dragojević odabrao je nešto vedriju lokaciju (iako,nakon glavnog gradskog groblja, koja lokacija nije vedrija).

LAUBA naslovna 1     Lovro Artuković- Ari u trash kostimuUnutar Laube 1 Unutar Laube 2 Zlatan Vehabović- Odlazak

“Posve osobna riječ za posve osoban prostor” pobliže bi objasnila ime ovog mjesta. Njen tvorac tvrtka Filip Trade u njenom je prostoru objednila sve svoje poslovne i umjetničke aktivnosti (Zbirka Filip Trade). Lauba se nalazi na zagrebačkom Vrbovcu, a njen izgled kružnog drvoreda sa središnjom crnom kućom daje joj u najmanju ruku zanimljiv izgled. Kuća s misijom u stalnoj je potrazi za mladim umjetničkim nadama, traži nove oblike umjetničkih izraza kod hrvatskih vizualnih umjetnika, bilo da se radi o amaterima ili već o afirmiranim umjetnicima. Lauba također ugošćava i internacionalne kulturne krugove ljudi, ali njena je prvenstvena zadaća podizanje svijesti o modernoj i suvremenoj hrvatskoj umjetnosti.

Unutarnji ulaz u Laubu  111 222

Lauba priča svoju priču o suvremenoj umjetnosti, “mjesto doživljaja, učenja, zabave i društvene interakcije”, očaralo je i studente novinarstva na ovom susretu. Lauba svako tri mjeseca mijenja svoje izložbe, a ovaj tjedan bili smo u mogućnosti  vidjeti i neka od ovih djela;

LOVRO ARTUKOVIĆ-”POTPISIVANJE DEKLARACIJE O PRIPAJANJU ZAPADNE HERCEGOVINE I POPOVA POLJA REPUBLICI HRVATSKOJ”

Lovro Artuković portret

Ulje na platnu, nastalo 2008. godine. Umjetnik se htio poigrati s uobičajenom predodžbom o slikarstvu kao elitističkoj disciplini, namijenjenoj eliti, koju je elita uvijek koristila u prezentiranju svoga statusa. Ovaj ”dvorski ” portret prikazuje njegove prijatelje tzv. obične ljude. Ovo je jedan humorističan i neuobičajan prikaz u mediju slikarstva našeg vremena.

NIKA RADIĆ- ”RUKE”

Nika Radić - Ruke

RUKE

Umjetnica  koja se godinama bavi ljudskom komunikacijom, ovim je umjetničkim prikazom stvorila jasnu situaciju ”raspričanih ruku, koja nam otvara novu dimenziju interpretiranja početnog impulsa druge osobe tj. nas samih. Žive ruke izviruju iz mrtvih zidova noseći raskošne svijećnjake i otvarajući vrata začaranog dvorca u filmu “Ljepotica i zvijer”, Jeana Cocteaua, iz 1946. godine. Umjetnica upravo ovaj dio fantastične scenografije prepoznaje kao oblik vlastitog propitivanja formi ljudkse komunikacije.

IVAN KOŽARIĆ- ”OBLIK PROSTORA 20”

Volonterka prikazuje djelo Ivana Kožarića

Umjetnik je zaokupljen idejom pretvaranja šupljine i prazna prostora u njezinu suprotnost tako da će ih popuniti punim volumenima trodimenzionalnih skulptura, u periodu 1962. -1969.nastaje i  ovaj ciklus skulptura – ”Oblici prostora”.

VIKTOR POPOVIĆ- ”OLOVNA ZAVJESA”

VIKTOR POPOVIĆ- OLOVNA ZAVJESA

Splitski umjetnik kojeg fasciniraju umjetničke kompozicije od olova.  Olovna zavjesa dio je opusa “Bez naziva” u kojem je odjevne predmete izradio kao skulpture od tankog olovnog lima i smjestio u staklene police. Ova skulptura želi pokazati kako zastor nije uvijek obična tkanina koja štiti od prejaka svjetla, već može biti i komad olova koji se nabire i skuplja, baš kao i tkanina, ali uvijek ostaje olovom.

ZLATAN VEHABOVIĆ- ”ODJEDNOM MI NEDOSTAJU SVI”

ZLATAN VEHABOVIĆ- ODJEDNOM MI NEDOSTAJU SVI I PROF. DRAGOJEVIĆ

Umjetnik je ime rada posudio od istoimenog albuma teksaškog benda ”Explosions in the Sky”. U vrijeme stvaranja ovog portreta, bio je depresivan i otuđen od svega. Na slici je prikazan sam autor u nekom prirodoslovnom muzeju pored mrtvih bića: kostura mamuta, majmuna, jelenje glave itd. U cijeloj priči važan je autor i način na koji iskazuje svoje osjećaje u danom trenutku, one osjećaje koje osjećamo kad smo usamljeni i otuđeni od svijeta. Onda kad tražimo svoj smisao.

Human Rights Film Festival obilježava svoju desetu godinu u Zagrebu

Službeni logo ovogodišnjeg festivala

Svake godine na tisuće ljudi obilježava međunarodni dan ljudskih prava 10. prosinca svojim sudjelovanjem u kampanji Amnesty Internationala- Write for Rights. Deseti put za redom, ni Hrvatska nije zakazala u svojoj solidarnosti da ukaže na bitne probleme društvenih sustava diljem svijeta. Tako ćemo u Zagrebu od 8. do 14. prosinca biti u mogućnosti pogledati 24 filmska naslova, dokumentarne i igrane produkcije, emitirane u kinu Europa i Dokukinu Croatia.

human-rights-day-10thdecember_101212Programski plakati festivala

Festival filma o ljudskim pravima (HRFF), osnovan 2002. godine, u svom glavnom programu ponudit će osam dugometražnih filmova te 15 dokumentarnih uradaka. Popratni program koji se bavi osjetljivom temom romske populacije – ”Romi- na rubu u srcu Europe” ponudio je svojih osam filmova.
HRFF organiziran je u suradnji multimedijskog instituta i Udruženja za razvoj kulture- URK te u sklopu kampanje Amnesty Internationala Hrvatske, nezavisne, nevladine i neprofitne organizacije koja poduzima akcije u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava. U skladu s tim, cijelokupni filmski i popratni program festivala je besplatan. Festival se također održava i u Rijeci, od 12. do 16. prosinca u Art- kinu Croatia.

Kino Europa nekoliko sati prije otvorenja festivala
ŠTO JE JAVNOST?
Tematski fokus ovogodišnjeg festivala sažet je u jedno jednostavno pitanje: Što je javnost? Razlog tome ujedno je i njena nestalna priroda. Javnost je podložna neprestanom propitivanju, mijenjanju, zajedničkom dogovaranju i sporenju, ona se samoinicijativno nadograđuje i ruši, opet sve u cilju vlastitog poboljšanja. Otvoren je pojam koji se ne može u cijelosti definirati, konkretizirati… Ukoliko bi došlo do toga, postala bi zatvorena za pluralizam i ostala demokratska načela na kojima počiva. Bila bi tako loša kopija same sebe, i služila bi interesima nekih a ne svih!

human_rights_hands
SUMRAK LJUDSKIH PRAVA
”Najmanje 50 država u svijetu još uvijek zatvara ljude isključivo zbog njihovih uvjerenja, rasne pripadnosti, spola ili etničkog podrijetla, a više od 50 % država odgovorno je za mučenje. Najmanje 8,864 osoba osuđeno je na smrt u 52 države,a nad najmanje 2,390 ljudi izvršena je smrtna kazna. Iz najmanje 27 zemalja prisilno su vraćeni tražitelji azila, i to u države u kojima su suočeni s pritvaranjem, mučenjem ili čak smrću. Najmanje 23 zemlje imaju zakone koji diskriminiraju žene, a najmanje ih 14 ima diskriminatorne zakone za manjine.” (Amnesty International Hrvatske, 2009.)

EqualRIghts
Dakle, pedesetak društvenih sustava diljem svijeta još sustavno krši, zloupotrebljava, zanemaruje, ignorira Opću deklaraciju o ljudskim pravima, koju je proglasio UN prije više od 60 godina a koja predstavlja temelj najviših ljudskih sloboda i vrednota. Kroz 30 članaka ona objašnjava i proglašava da sva ljudska bića, gdje god se nalazila i tko god bila, imaju prava koja se moraju poštivati u svim okolnostima. Iako su vlade diljem svijeta obećale upoznati svoje građane s tim pravima, te ih distribuirati i poticati, mnoge su ih s vremenom počele suptilno ignorirati, pravdajući se kulturnim i ostalim situacijama u kojima su se tada nalazile.
1948. godine UN je pozvao vlade da iskoriste sve mogućnosti u promicanju Deklaracije, s fokusom prvenstveno na obrazovne ustanove kao što su škole i fakulteti, na što je moguće više jezika… Jeste li je negdje primjetili?
Nazovimo to kako god hoćemo, ali jedno je sigurno, potrebna je jedna stvarna pozitivna promjena, moramo se izboriti za svoja prava i zahtijevati od vlada da ista poštuju. Oni koji su doista slobodni i koji imaju glas, trebaju biti glas onih koji su potlačeni. Dokaz takvog jednog plemenitog cilja su brojni aktivisti za ljudska prava diljem svijeta, ali i jedan ovakav festival , koji zajedno neumorno rade na promociji vrijednosti Deklaracije i koji prepoznaju veliku žrtvu svih zatvorenih, mučenih, potlačenih i diskriminiranih ljudi.

Nadasve zanimljiva šetnja grobljem

800px-Mirogoj_Cemetery_Front
U subotu je, u sklopu terenske nastave na kolegiju Interkulturalna komunikacija i medijacija, Kulturni menadžment i Kulturna politika, održano  jedno doista posebno predavanje na središnjem gradskom groblju Mirogoj. Sve je zapravo bilo osmišljeno kao edukativna šetnja s profesorom Sanjinom Dragojevićem i njegovim suradnikom u nastavi, Marojem Višićem. Ono što je u početku navodilo na smijeh i porugu kako se radilo o jednom neuobičajnom mjestu za predavanje, svima je došlo kao ”pljuska” na kraju susreta. Dva i pol sata šetnje po tom velebnom zdanju ostavilo je na mene veličanstven dojam. Grupici od nas petnaestak, nisu smetali ni kiša ni hladnoća,iako su bili naši vjerni pratioci cijelom šetnjom.

             Profesor Dragojević i kolege ispred Preradovićevog groba, unutar arkade

2 slika  Grobnica Petra Preradovića, financiana od strane profesora i studenata Sveučilišta Zagreb

                        Grob Stjepana Radića, dugo je bio najposjećenij. Danas je to onaj predsjednika Tuđmana

“Kada se želite upoznati s kulturom i životom nekog mjesta općenito, prvo posjetite groblje istog, ono će vam sve reći ” praktično nas je savjetovao prof. Dragojević. I doista, za Mirogoj se za početak može reći da je u najmanju ruku raskošan kulturološki mozaik, prožet svim monoteističkim religijama, a koje Zagrebu pružaju bogat povijesni pečat.

GRAD UNUTAR GRADA

Primjer bizantskog grobnog ukrasa
Secesijski stil grobnice, uvjerljivo je stil nepogrešive estetike

Nakon što smo se svi okupili u to kišno podne ispred glavnog ulaza, prof. Dragojević iznio nam je nekoliko zanimljivih činjenica o groblju; 1873. godine vlasti grada otkupile su zemljište Ljudevita Gaja, prethodni ljetnikovac, koji se nalazio neposredno u blizini glavnog ulaza na samo groblje te je iste godine rekonstruirano u cijelosti,Mirogoj spada u jedno od deset najljepših europskih groblja, njegov tvorac- austrijski arhitekt Hermann Bolle zaslužan je za njegov dizajn čije su mjere, gledane iz visine, savršeno usklađene. Čak i sama vegetacija ima logičan raspored i pažljivu ulogu te lako nadopunjuje preciznu kombinacija arkada, kupola i paviljona.
Ovaj ”muzej na otvorenom” možemo zvati i gradom unutar grada, ”gradom mrtvih” kako je ustanovio prof. Dragojević. Upravo je Mirogoj počivalište za više od pola milijuna duša.

4 slika5 slika6 slika
Grobnica Vladimira Nazora

“UMJETNIČKA GALERIJA NA OTVORENOM”

Posebnom znamenitošću smatraju se Mirogojske arkade, koje osim što su daleko najljepše izdanje groblja, također predstavljaju bogatu arhitektonsku i kulturološku ostavštvinu. Njihov tvorac također je Bolle a u njima počivaju najugledniji i najpoštovaniji građani, kao i oni koji su si to mogli i mogu priuštiti. Daleko najskuplje arkade su one s kupolama unutar vlastite građe, te imati za ”zadnje počivalište” jedno takvo mjesto, smatra se najvećim mogućim ugledom i luksuzom.

450px-Mirogoj_Cemetery_Arcade

Upravo su arkade bile i najzanimljivije mjesto šetnji jer su obilovale počivalištima priznatih ličnosti hrvatske književnosti, političkog i akademskog života, sporta, kazališta…
Neke su također bile vidno uništene, popločene na određenim mjestima samo betonom umjesto podnim ukrasima najdivnijih motiva, koji su ih krasili od samog osnutka. Prof. Dragojević takav čin naziva vandalizmom, jer su upravo ukrasni motivi davali poseban ugođaj luksuznosti arkada.

fotografija Matea Ribarević

UVIJEK NOSI KIŠOBRAN

I na kraju, jedna zanimljivost; “Nakon otvorenja groblja, prvi je ukop izvršen dan kasnije. Prvi je na Mirogoju pokopan sportaš Friedrich Miroslav Singer, koji se ugušio plinom jer je zaboravio zatvoriti ventil. Na taj je pogreb došlo jako mnogo ljudi budući da je bio vrlo popularan.”

I da, uvijek nosite kišobran, gdje god išli.Dobro, možda ne u Egipat. To su naučili neki od kolega u subotu koji su se pošteno ”okupali”. Al’, vrijedilo je, tako su rekli.

Ljetni spektakl ”malog mista” Igrane

Mjesto u noći Kralja Arthura broji više od 5000 ljudi, što je velika brojka uzmemo li u obzir da  inače ima 300 stanovnikaGlavna pozornica

Igrane, malo mjesto na Makarskoj rivijeri, koje broji tristotinjak ljudi u one teške zimske dane, postalo je poznato ne po svojoj Jadranskoj ljepoti i privlačnosti kao turistička destinacija, koliko po priči koja u prvi tren, kad je čujete, zvuči samo kao dobra šala. I doista, moram vas upozoriti, priča izrasta u legendu.

Djeca također imaju svoje točke

Jeste li možda upoznati s informacijom da je Igrane mjesto gdje je svoje posljednje počivalište pronašla majka kralja Arthura?

Lady Igraine po kojoj je  mjesto i simbolično dobilo ime, Igrane je voljela cijeli svoj život te je u njemu posjedovala  ljetnikovac. Žena poznata kao majka najveće povijesne legende, srušila je mnoge engleske mitove i stereotipe o pravom značaju i identitetu kralja Arthura.

Ove godine Mirko Fodor gmulio je ulogu Dioklecijana, čija se legenda također ubacila u programGladijatori u borbi

Igranci i njihova turistička zajednica tako tvrde kako Kralj Arthur nikad nije ni postojao ili su ga možda samo Englezi znali kao takvog. On je zapravo bio veliki rimski vojskovođa i legionar, poznat pod imenom ”Artorius Lucius Castus” , također guverner sedme legije Britannica, koji je uspio civilizirati britanska plemena, a svoj posljedni počinak pronaći upravo u Dalmaciji. Tome u prilog ide i iskopani spomenik u mjestu Podstrana za kojeg se vjeruje da je nadgrobni spomenik kralja Arthura, pronađen još u šezdesetima a datira iz drugog stoljeća. Cijeloj priči ”točku na i” dao je ugledni britanski povjesničar John Matthews (inače asistent na snimanju filma ”Kralj Arthur” iz 2004. godine),  jedan od najpoznatijih istraživača ove povijesne ličnosti. Svojevrsna opsesija ovog čovjeka za Kraljom Arthurom dovela ga je do Dalmacije, nakon što je dobio poziv Udruge Kralja Arthura da ispita njihov teoriju. Bitno za napomenuti je da se Matthews složio kako je lako moguće da cijela priča ”drži vodu” :

”Zašto ne, imate iskopinu. Imate pisani dokaz na kojem piše da tu leži Artorius Lucius Kastus, dokaz na kojem mu se odaje počast za sva  njegova europska vojna postignuća, koja su kroz povijest dokazana kao relavantna. Starost spomnika otkriva njegovu izvornost i cijeloj priči daje bit. Imate više nego itko prije.”

Povjesničar John Matthews u društvu Tonija Šimića, člana Udruge kralja Arthura. Ovaj susret dogodio se 2012. kada je John bio u posjetu Igranima

Tako već dva ljeta  zaredom, turistička zajednica Igrane organizira ”Noć kralja Arthura”, veličanstveni spektakl kada malo mjesto postaje antička pozornica a svi mještani dužni su za istu večer odabrati kostim kojim će slaviti ”novu Igrarsku legendu”. Hoćete li biti morski odmetnik (pirat) ili ugledni rimski građanin, na vama je odlučite, ali svako ljeto upravo Artorius Lucius pobjeđuje u dvoboju protiv svih neprijatelja, spašava svoju Lady i vadi mač iz mora.

Članovi Udruge daju intervju ReutersuEmil Talijančić, predsjednik Udruge objašnjava svoju teoriju novinarima

Igarska ljetna pozornica pruža izniman ugođaj povijesti, jer osim što su svi mještani uključeni u program, u njega se također priključuju i svi turisti koji se nađu tog dana u mjestu.

Mještani također sudjelujuStreličarska natjecanja

Lagali bi kad bi rekli, da ih nema puno više upravo početkom kolovoza kada se ”Noć kralja Arthura” održava. Prošlo ljeto bio je petog kolovoza dok ga ove godine očekujemo osmi kolovoza.  Iako se Britanci ljute da im se krade legenda, Igranci na sve odmahuju rukom.

”Što će nam veći dokaz od naziva našeg mista” znaju se našaliti Igranci, koji su svakim ljetom  uvjereniji da je Kralj Arthur upravo njihov.

Arthur u potrazi za mačem